Ako ste korisnik Debiana/Ubuntua ili drugih distribucija kao što je Raspberry Pi, ne bih preporučio da slijedite ono što je objašnjeno u ovom vodiču jer postoji RetroPie i mislim da je sve mnogo bolje i direktnije. Za Arch Linux postoji ArchyPie-podešavanje, što je skripta za instalaciju Ubuntu RetroPie-a na Arch Linux, ali budući da je AUR paket kreiran od strane volontera, nije garantovano da će raditi. Da, garantuje da se sve radi ručno iz baze, a osnova RetroPie-a su emulatori (PPSSPP, RetroArch...) i EmulationStation.
EmulationStation je a grafički interfejs za emulatore. Drugim riječima, frontend ili neka vrsta biblioteke iz koje možemo pokrenuti naše klasične konzolne igre. Ako ga labavo instaliramo, sam po sebi ne radi ni kada se pokrene prvi put. Ono što radi je da kreira konfiguracioni folder za nas u našem ličnom direktorijumu, a tamo postoji fajl koji ćemo morati da uredimo kako bi pronašao igre i mogao da radi "scrapping", što je neophodno da bi se pojavile omote .
Konfiguriranje EmulationStation
EmulationStation je softver koji ne zahtijeva mnogo modifikacija, a na svojoj službenoj stranici piše da nije ažuriran od 2015. godine. Konfiguracijom EmulationStationa možemo mu pristupiti i sa drugih frontendova kao npr. Pegaz, što je za moj ukus jednostavnije i bolje, ali to je druga priča.
Kako smo objasnili, a kažu nam i u svojoj zvaničnoj dokumentaciji, da bismo mogli vidjeti bilo šta osim poruke da nema ništa potrebno moramo izvršiti ručna konfiguracija, da iako je istina da na prvu izgleda zamorno, isto tako vrijedi. Razlog zašto je konfiguracijska datoteka prazna je zato što EmulationStation ne zna gdje imamo ROM-ove ili koji emulator želimo da otvorimo svaki od njih.
Ono što moramo učiniti je sljedeće:
- Ako još nismo otvorili EmulationStation, moramo je otvoriti. Inače konfiguracijski folder neće postojati u našem kućnom direktoriju.
- Idemo u naš lični folder i prikazujemo skrivene fajlove.
- Idemo na .emulationstation.
- Sa uređivačem teksta otvaramo datoteku es_systems.cfg. Tamo stavlja uputstva i mogu nas baciti nazad, ali nastavimo.
- Moramo da uradimo tačno ono što piše: između oznaka idite na "sistem", koji nisu ništa drugo do instrukcije da se ROM-ovi pojave i sa čime ćemo ih izvršiti. Možemo izmijeniti prvu, a zatim kopirati i zalijepiti istu stvar nekoliko puta, mijenjajući potrebne informacije u svakom slučaju. Na primjer, ovo je moj sistem za pokretanje PSP igara:
psp playstation portable /home/pablinux/Games/roms/psp .iso .ISO .cso .CSO PPSSPPQt %ROM% psp . --> PSP
Oprostite ako sam ostavio oznaku koja se ne pojavljuje kako bi trebala, ali sam morao zamijeniti otvor ili se ne bi pojavio u konačnom prikazu.
Da, diže vam se kosa na glavi kad vidite sve to, ali nije tako loše. Morate promijeniti ono što se nalazi unutar oznaka ovako:
- ime: morate staviti ime koje se koristi interno, a obično je malim slovima. U slučaju PSP-a, dobro "psp" bez navodnika.
- fullmane: Puno ime koje će se pojaviti u menijima.
- put: putanja na kojoj su pohranjeni ROM-ovi, u mom slučaju u folderu pod nazivom psp koji se nalazi u igricama, a koji je zauzvrat unutar mog ličnog foldera.
- produžetak: koju vrstu datoteka tražiti. Ako imate bilo kakvih nedoumica, preporučujem da posjetite RetroPie dokumentaciju, ovdje PSP link. Kao što vidite, PSP igre mogu biti ISO, CSO i PBP datoteke. Nastavci moraju biti uključeni sa točkom i odvojeni razmakom. To može biti kompliciran život, ali vidio sam slučajeve da dva puta dodaju ekstenziju, jednom malim i jednom velikim slovima. Svako da radi ono što smatra prikladnim, ali ja bih promijenio, na primjer, .ISO ekstenziju u .iso u originalnom fajlu.
- naredba: Ovo je naredba koja će pokrenuti ROM sa emulatorom koji želimo. U slučaju PPSSPP-a, imam Qt i SDL verzije, i biram Qt. Ono što radi je pokretanje odabranog ROM-a u EmulationStation sa PPSSPPQt. U ovom slučaju, da bih tačno znao kako napisati izvršnu datoteku, otišao sam na usr/share/applications/ppsspp-qt, otvorio datoteku u uređivaču teksta i pogledao šta je u “Exec=”.
- platforma: ovo je za raskid, odnosno traženje i pronalaženje korica. Ako ništa nije uneseno, tražit će se sva podudaranja i pojavit će se još rezultata. Na primjer, u Sonic ROM-u će se pojaviti oni Master System, Mega Drive, Genesis...
- tema: je za temu, ali EmulationStation ne dodaje ništa prema zadanim postavkama i ostaje kao na snimku ekrana zaglavlja.
Odabirom RetroArch
Više volim da koristim originalni PPSSPP a ne onaj koji koristi RetroArch, a to radi i RetroPie. Ali ako više volite da koristite RetroArch, "naredba" za Genesis emulator bi bila "retroarch -f -L /usr/lib/libretro/genesis_plus_gx_libretro.so %ROM%" (-f: puni ekran; -L: učitavanje kernela) . U usr/lib/libretro postoje sve RetroArch jezgre, i još jednom vas upućujem na RetroPie dokumentaciju da saznate koji emulator može najbolje raditi u svakom slučaju.
Nakon što smo ispravno dodali sisteme, igre će se pojaviti u EmulationStationu, iako prvi put traži od nas da konfigurišemo kontroler, nešto što je jednostavno konfigurisanje dugmadi. Ako želimo pokrivače, moramo pokrenuti strugač. A ako nam se ne sviđa EmulationStation, Pegaz koristi istu konfiguracijsku datoteku za prikaz igara.
Više mi se sviđa. Jednostavnije je i ne traži nikakvu naredbu pri pokretanju.
I ovo bi bio način da se EmulationStation konfiguriše da radi, barem najosnovniji. Hajde da se zabavimo.